|
| < | studeni, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Svaki koji vjeruje u Njemu ima život vječni. Iv 3,15
Sloboda nije dar čovjeka drugom čovjeku, već dar Božji ljudskoj duši.
Ljubav ne pokazujemo tako da ljubljenu osobu gledamo u oči, već da s njom gledamo u istom smjeru.
Ne trebamo činiti velika djela, već samo mala djela s velikom ljubavi. Majka Terezija
Putovi mira ne prolaze cestama nasilja.
Radost se vidi na licu onoga čije srce gori od ljubavi, a ne izgara.
Pravi prijatelj nikada vam se neće ispriječiti na putu, osim da vas podigne kad padnete.
Nismo se čuli od prošlog Božića, pa čisto da se primijeti da sam živa. Eto napravila sam neke stvari koje sam mislila da nikad neću, primjerice gledanje spotova susjedne nam države. I to je to, želim vam lijepe pozdrave za Božić i poklona duhovnih, materijalnih i svakakvih. A osobno imam tendenciju za novim Jumbo Jetom 747. I po mogućnosti Milkom s karamelom. Nadam se da se vidimo uskoro, a ako se i ne vidimo zar je bitno ? Ionako niko neće primijetit osim mojih stalnih posjetitelja, mislim da se prepoznaju. E , pa neka im je sad i nek uživaju u postu. Želje i pozdravi za drugi put (ako ga bude).
Za kraj : CAVE CANEM !
Evo ,znala sam da je red da napišem više post,ali od toliko stvari koje su mi po glavi ,stvarno neznam odakle da krenem....
ustvari krenut ću od nečega što mi je ovih dana nekako na srcu.Radi se o opraštanju.U zadnje vrijeme mi se dosta događalo da dopustim sebi da me tuđi postupci povrijede i da pokušam vaditi trun iz oka mojeg brata ili sestre ,ostavljajući brvno u vlastitom oku.NE SUDITE I NEĆE VAM BITI SUĐENO!Ima toliko toga za što bi htjela da mi Bog oprosti bez da ostane uvrijeđen zbog moje pogreške,ali mi je teško oprostiti istinski nekome i prije nego mi se ispriča,oprostiti onako velikodušno kao što Bog meni oprašta,bez da mi se ureže u pamćenje.Isto tako,znam se nekom i ispričati i priznati pogrešku dok i dalje mislim da sam u pravu,valjda kako bih samu sebe uvjerila da sam ponizna.Trebam još mnogo mooliti našeg Jesusa da budem ponizna istinski ,kao što je on ponizan i da mi da više ljubavi prema svojoj braći ljudima i prema Njemu .i da, ovim povodom se ispričavam i u isto vrijeme stvarno opraštam svima sve!
moram pohvalit novu ratnicu Ami ,Anamariju za strpljenje koje je imala samnom i Katom jučer!svaka čast,izdržat s nama i pokušavat obješnjavat kemiju 4 sata dok se mi smijemo ko manijaci,ima jaaako debele živce!živjelo naše pleme i sap jiko sino laš !idem ja sad večerat!
pozzzzzzzzz
Pročitala sam nedavno da je najjednostavniji dokaz da je Isus Krist postojao to da ljudska mašto takvo nešto nebi bila u stanju izmisliti.Prvo da Bog za svoju majku izabere najneugledniju i najneznatniju ,ali onu koja će imati hrabrosti da kaže:Evo službenice Gospodnje!Neka mi bude po tvojoj riječi!zatim da od svih palača na svijetu sebi za mjesto izabere najobičniju štalu!Da rođenje Kralja nad svim kraljevima gleda više životinja nego ljudi!Da prvi koji ga posjete ne budu kraljevi,uglednici ili učenjaci,nego obični pastiri i njihove ovce!ON,NAJVEĆI OD NAJVEĆIH ZA NAS JE POSTAO NAJMANJI OD NAJMANJIH!BLAGOSLIVLJAJMO GA ZBOG TOGA I HVALIMO,JER NEMA BOGA KAO ŠTO JE NAŠ!ZAHVALJUJMO MU JER NAM JE DAROVAO NEŠTO NALJEPŠE I NAJVEĆE ŠTO JE MOGAO:SAMA SEBE!SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIMA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
od zadnjeg postića puno se tog zbilo.Bili smo u Međugorju,tamo se dogodilo jako puno tog predivnog,al meni sad na pamet pada jedna zgodica s povratka.Prije nego smo išli u Međugorje,a i tamo motala mi se po glavi jedna rečenica koju je Our Lady rekla nekoj svetici:AKO ŽELITE LIJEČITI RANE MOGA SINA,LIJEČITE RANE SVOJE BRAĆE I RANE NJIHOVIH DUŠA! Stalno sam imala osjećaj da ne činim ništa za ljude oko mene i to me jako mučilo.Na povratku iz Međugorja Čuljo mi je rekla da je Tino u bedu jer je izgubio 70 kn.Tad sam osjetila da mu treba dati do znanja da ga Bog uvijek voli i da se, kako teta Vilma kaže,sve materijalno može popraviti.Hvala Bogu,Sandrica i Čuljo ,nisu mislile da sam luda,pa smo napisali poručicu za njega.On je ,jadan, bio tako happy da nas je svih izgrlio i pjevao nam Krist na žalu na mikrofon.Tako sam ja skužila da ćemo uvijek imati priliku učiniti dobro bratu do sebe u sitnicama koje ljudima mogu puno značiti.I bilo mi je lakše....
pošto ovo nije post o Međugorju prijeđimo malo i na druge teme..........
Dakle prošli utorak smo za referat napravili predstavu o sv.Franji i u nju uključili hrpu ljudi da bi na kraju predstava bila otkazana i da bi nam Miletić ponudio da je izvedemo u svečanoj dvorani pred svima........al to ljude nije spriječilo da budu nafureni na nas....bit će njima kad mi to budemo izvodili u HNK
Joj ,da ne zaboravim,za siromašne obitelji smo u župi sv.Ćirila i Metoda skupili 400kn i valjda ćemo im to podijelit u subotu...i sve bi to bilo super da u subotu ja ne obnavljam obećanja,kako ću to sve stić ,neznam.U biti ,bilo kako bilo ,pozivam vas na naša obećanja
Pozdrav
Sad kad sam, kvragu i sve, dobila taj glupi internat nemam više izgovor zašto pišem postove svakih mjesc i pol ...........
Ima puno toga o čemu bih pisala tak da više neznam odkud krenut,jučer i prekjučer su mi bili baš dobri dani ,da je uvijek tako skoro da bih zavoljela školu ..........nismo imali hrvatski pa smo otišli u naš predragi Rock gdje smo plesali sve moguće od kaubojskog do michaela jacksona.........neki lik je buljio u nas kao da smo pali s marsa..........i svirala je pjesma kojoj pokušavam uć u trag već100 godina i nikako da je najdem.........čuljo i ja smo jučer bili dežurni i baš nam je bilo fancy............rayanica i ja smo bile na španjolskom gdje se ja nisam mogla predstavit jer sam preživala sendvič............joj, moram ovako javno pohvalit perušića jer se odrekao koncerta nightwisha da bi išao s nama u međugorje.,nek ga our Lady stostruko nagradi za tu žrtvu...........
btw,u ponedeljak smo se našli da ih izvjestim šta je bilo u Zagrebu i tu večer smo se dotakli tako ooooooooooozbiljnih tema da bi čovjek pomislio da to nismo mi,al smo ipak držali ravnotežu između hiperozbiljne i bolesno šaljivih tema............tu večer smo pokvarili jednoj ljupkoj konobarici u onom drvenom kafiću na brodu kad smo se malo derali i cerili ali u granicama pristojnosti.........rekla je da joj se gosti žale na nas i kad smo joj naručili toplu čokoladu ona je rekla da nema i da joj je drago da je nema onda smo zamolili kakao i 3 slamke da ga bratski podijelimo ona je sva u šoku rekla:njih tri,.a samo jedan kakao...baš krasno!kad je otišla malo smo je ogovarali da bi poslije skužili da radi na šanku koji je točno ispod nas pa je sve čula.........na kraju kao vrhunac svega išla je na perušićev bus i kad nas je skužila na stanici ,okrenula se nas drugu stranu..........
sandric i ja smo se javile za referat iz vjeronauka i opako se trudimo oko njega........tino se javio za raznošenje hrane siromašnim obiteljima ,ja i lana smo mu se pridružili trebo nam još jedna osobičica pa se javite ak ima zainteresiranih...........ima tog još puno al se mani više neda tiiiiiiiiipkat.....................pozdravčić..........
da nebi slučajno netko rekao da ja neredovito pišem postiće,evo stiže jedan friški..
danas sam se, prije par minuta, dogovorila sa jednom svojom sestrom u Kristu za odlazak na davanje vječnih zavjeta karmelićanki...jeeeeeeeeeeedvice jedva to čekam i nekako se u sebi nadam da ću kad vidim kako se netko zaozbiljno za sve to odlučuje i meni bit jasnije jeli to za mene.....i tak to...
moram reć i da jedva čekam da opet počnem volontirat u prihvatilištu jer sam kad sam s martom poslije svečane i fancy mise s nadbiskupom otisla u to prihvatilište i molila s njima (to mi je bila jedna od ljepših ak ne i najljepša molitva u životu) shvatila da mi jako ,jako fali!
što se glupe škole tiče danas smo opet uspjeli šokirat slamićku:martina i ja smo sjedile na nekim cjevima od ograde u onom prolazu kod spektra i pravile se da se vozimo u vlakiću,ja sam tad počela jodlat i baš je tad naišla slamićka i rekla:opet ti ida!kad smo je vidjeli čuljo i ja smo od šoka skor pali sa cijevi... i neda mi se više pisat,pa pozdrav vam koji ste bili te (ne)sreće da pročitate ovaj post!
I'm back in Rijeka!!!
By The Way kutijica je skoro puna i teta Marijana i nova konobarica se svaki dan odriču svojih napojnica i ubacuju u tu kutijicu i nek se zna da su jako jako jako jako jako jako dobre.
Ovaj vikend idemo na kampiranje Kate i ja (na zatvorenom) sa framom.
Evo malo sličica od dječice iz Afričice.
Ako vam je za čitanje ovog mog posta trebalo tri sekunde znajte da je za to vrijeme umrlo petero djece u Africi od gladi.
Suosjećanje ne pomaže, zgražanje ne pomaže, moramo dijeliti.
POBOŽNOST ANĐELU UTJEHE
ISUSOVE MUKE U GETSEMANSKOM VRTU
Ovu molitvu je sastavio sluga Božji p.Bernardin iz grada Portoguara na sjeveru Italije. Sluga Božji je govorio: « Ova pobožnost je jako korisna u mukama koje nam šalje dobri Bog. Tko je imao poslanje da utješi Glavu u agoniji, primio je moć i poslanje da utješi i udove u njihovim mukama. Probajte i vidjeti ćete da će Vam pobožnost prema Anđelu Isusove utjehe donijeti veliku korist u cijelom Vašem životu i na času smrti!
Pozdravljam te, Sveti Anđele utjehe moga Isusa u agoniji, i slavim s tobom Presveto Trojstvo, jer te je izabralo između svih da utješiš i ojačaš Onoga koji je utjeha i snaga svih žalosnih.
Molim te zbog ove časti koju si imao, zbog poslušnosti, poniznosti i ljubavi s kojom si pritekao u pomoć svetoj ljudskoj naravi mojega Spasitelja Isusa, koji je bio shrvan zbog patnje grijeha svijeta, na poseban način zbog mojih grijeha, isprosi mi milost savršenog pokajanja za moje grijehe, udostoj se utješiti me u žalostima koje me pritišću, i u svim drugima koje ću imati tijekom života, posebno kad budem u agoniji. Amen.
Tri puta Slava Ocu. (Djelomični oprost u Rimu 5.8.1921)
Dakle, molite se, budite dobri i pomažite!!!
Btw, učlanila sam se u Vojsku Bezgrešne tako da ako oćete nešto marijansko, npr. čudotvornu medaljicu obratite se meni, vojniku.
Nedavno sam u Glasu Koncila naišla na jedno pismo koje me prilično šokiralo.Ovo su ulomci iz pisma s.Mirabilis koji govore sami za sebe:
"Sve pripreme nisu me mogle učiniti spremnom na količine patnje na koje smo naišli u Kongu...
Od1996. do 2004. u Kongu su bjesnila čak tri rata.Posljedica toga je da deseci tisuća mališana lutaju šumama i gradovima.Izgriženi od crva i kukaca.Sami.Gladni.Goli.Očevi su im ubijeni u ratu,a majke otete i silovane.
U četiri centra koja vodimo hranimo oko tisuću djece.Nažalost, nismo im u stanju pružiti hranu svaki dan jer namamo dovoljno sretstavaIzmeđu tih obroka tisuću najsiromašnije djece GLADUJE.
U jednom mjestu nađeno je 800 djece silovanih majki.Nitko ih nije želio.One koje nađemo u dobrom stanju prigrlimo i damo im krov nad glavom.Nažalost , ima i onih za koje više neme nade.Kad im kosa požutin ,a narastu trbuščići,kada se prestanu smijati i zašute ,to je znak da smo došli prekasno.
prošlu subotu ja sam ni ne sluteć namjeravala provest u učenju...ali,naravno,nisam
umjesto toga ja sam prvo otišla na procesiju i misu za blagdan sv. Vida...
nakon ispovijedi(za pokoru sam dobila molit se za duhovna zvanja) i pričesti odjurila sam u kino iako je film počeo prije 40min...
našu ekipicu našla sam odmah ...dopuzali su,već tradicionalno, do prvog reda...
naše cerekanje i valjanje po podu imalo je kao nuspojavu debelog izbacivača koji nas je tražio da nas izbaci jer su se ljudi žalili na nas...
naravno,nije nas našao jer tko bi tražio po podu prvog reda...
poslije kina odzujali smo u bard...pa na gat...pa neki(Čuljo,Sandrica,Anamarija i ja)na kont...
ispostavilo se i da Ana Todorovski pozna jarca pa smo skovali općeljudski plan...
nastavlja se...ako Bog da...
pišem sama samcata ja
Dakle, prošli četvrtak smo nadmašili sami sebe u sramoćenju na javnim mjestima. Počevši od rafala balonića od sapunice na Korzu, preko Pribotove socijalne vrećice, žderanja kolača (nejestivih) i puzanja po podu partera kina do prvog reda. Vrhunac našeg sramoćenja slijedio je nakon što smo umorni od borbe slamkama počeli vrištat u kafiću punom normalnih ljudi, pa nas je konobarica zamolila da se stišamo jer smo bili glasniji čak i od prilično glasne glazbe. Kad smo plaćali račun, konobarica je rekla da bi ona nama trebala platiti što odlazimo. Prilikom našeg ludiranja po Korzu (pjevali smo kad si sretan), jedna moja poznanica, koju neću imenovati, nije me pozdravila iako me prepoznala. Mah, kvragu i ona, zamislite, mislila je da sam pijana. Ali što je najgore od svega bili smo i više nego trijezni......mah........ Feštica je završila na gatu Karoline Riječke kad su Pero i Dijana izvodili Burek-verziju Marije Magdalene.
Dakle, još nešto. Pred tjedan dana jedna je mala osoba velikog srca zbog mene dobila komadinu iz kemije i to je junački podnijela. Puno hvala Sandrici Sandrić! Faca si!
Napisala, pardon, izrekla Izda, a mučenički na tvrdoj tipkovnici natipkala Kate.
